Strah od životinja
STRAH OD ŽIVOTINJA
Straha od životinja ima puno, svuda na planeti. Interesantno je da ti strahovi nisu genetski nego naučni ili stvoreni od neke traume bolnog događaja. Najčešće fobije/strahovi potiču iz najranijeg ili kasnijeg detinjstva. Najčesće se deca/ljudi boje vrlo pitomih životinja kao što su: žabe, miševi, mačke, pčele, paukovi. Zatim malo opasnijih životinja kao što su zmije, ajkule, psi, konji itd.
Uzroci fobija su:
1. Modeli učenja
|
- |
Rano učenje kad npr: majka vrišti i skače na stolicu kada se pojavi miš ili pauk. Malo dete tada nesvesno nauči da je ta životinja opasna i kopira majku. Čak pri spominjanju imena te "opasne" životinje izaziva velik strah kod deteta. |
2.Povezivanje sa traumatološkim događajem
|
- |
Kada osoba vidi konja, kako udara čoveka ili bude prisutan kada pas ujede nekoga. Bez obzira da li bude umešan ili povređen, dete/čovek nauči da je ova životinja opasna. Čak i da su sve životinje opasne. Čim ih vidi ili sretne, čuje od njih ili misli na njih velik strah nastaje. |
3.Traumatična iskustva
|
- |
Kada dete/čovek bude napadnuto od bilo koje životinje strah se pojavi kad vidi ili misli na tu životinju. |
4.Bakterije,virusi itd.
|
- |
Velik broj ljudi se plaši da bude inficiran od bakterija, virusa, vaški itd. Strah da budu bolesni zbog toga njih tera da se neprekidno dezinficiraju, peru i izbegavaju prljava mesta itd. |
5.Pogrešne mašte/ predrasude
|
- |
Knjige, filmovi, priča itd. često pokazuju kako su životinje loše, npr.vuk ima loš karakter i ubija ljude itd. Pauk donosi nesreću, sova donosi smrt i slične gluposti. To su sve pogrešna shvatanja pošto sova često sedi blizu neke kuće i peva. Ako slučajno neko umre, ne znači da ona prenosi smrt, nego da je ona slučajno i kao uvek sedela na grani blizu kuće. Gde su ljudi, tamo ima hrane i zato životinje često žive blizu čoveka. Vuk ubija zato što mora da jede kao i mi ( i mi ubijamo) i kao svaki mesožder u divljini. |
6.Genetika
|
-
|
Statistike i studije iz Amerike su jasno pokazali da fobije od životinja nisu od genetskog karaktera. Strah od životinje, između ostalog se najčešće nauči u najranijem detinstvu ili pre rođenja. Majčine "vibracije" i strah se prenose na nerođeno dete. Posle rođenja bebe nauče odmah strah kroz mimiku, glas i reakciju ljudi u blizini i nesvesno usvoje njihovo ponašanje.
|
Strategija za Fobijaše
Najviše ljudi koji se plaše bilo koje životinje sami su sebi napravili strategiju da žive sa time.
a.) Pokušaju unapred da izbegnu takve situacije da se slučajno ne sretnu sa životinjama koji u njima izazivaju strah. b.) Bežanje od životinja kad se susretne. Ove reakcije međutim mogu biti vrlo opasne ako neko beži od psa, medveda itd. Bežanje tačno izaziva u životinjama nagon da uhvati “plen”, pojačava i potvrđuje opasnost.
Lečenje i Terapija
1.) Najbolja i trajnija terapija je da se susretne sa životinjom koje se plaši.Međutim čovek nema uvek snage da to izvede sam nego mora da potraži pomoć terapeuta. Psiholog zatim može da mu objasni uzrok i mehanizam tog straha da bi čovek mogao da razume zašto se on plaši i da nema razloga za to. To je upravo prvi korak ka njegovom izlečenju. Susret sa životinjom od koje se plaši mora biti vrlo pažljiv i profesionalan. Ponavljanje tog susreta će dovesti do stanja gde se čovek navikne i svaki put će videti da se ništa ne dešava. Životinja prvo mora biti udaljena od čoveka tri metra. Zatim da se približava postepeno sve bliže sve dok čovek nebude spreman da dodirne tu životinju. Bitno je samo da čovek ne beži od te situacije. Inače će strah biti pojačan i potvrđen a uspeha sigurno neće biti. 2.) Ljudi koji nemaju mogućnosti da rade sa terapeutom mogu da čitaju knjige ili vide film ili slike koje predstavljaju životinje u najboljem svetlu. Npr. štene/ pas koji se igra sa malom decom ili spava sa njima u krevetu. Ljubav i vernost psa prema čoveku i obrnuto. Koliko pas pomogne čoveku kada ga čuva, spašava od zemljotresa i lopova itd.
Druga mogućnost (2) je dostupna za svakoga posebno ako fobija nije vrlo jaka. Često je međutim, profesionalna terapija koja uglavnom traje kratko, jedini način za tretman, kada su u pitanju jake fobije, divlje ili velike životinje. Retko ko može da se susretne sa velikom zmijom, vukom ili sovom.
Bitno je da čovek vidi da zaista nema opasnosti za njega. I da su životinje bezopasne ako se čovek ponaša prema njima kako treba.
Mislite na to koliko se životinje plaše čoveka
i to sa puno razloga.
|